David Gregorian

Violončelist i Rostropovičev učenik David Grigorian, rođen u Erevanu, Armenija, 1946. Potpuno je pod utjecajem tradicionalne ruske glazbene kulture. Od 1992. živi u Njemačkoj. Publiku i kritiku nadahnjuje svojom dubokom muzikalnošću te uzbudljivom i snažnom izvedbom. Pretjerani dar Davida Grigoriana za violončelo bio je očit rano. Njegov otac prvi ga je naučio svirati instrument. Kasnije je primljen na Moskovski konzervatorij Čajkovski, gdje je završio svoje glazbeno obrazovanje. Od mladosti je počeo s javnim nastupima, a 1970. bio je laureat Natjecanja Čajkovski. Mstislav Rostropovič je od samog početka bio impresioniran visokom glazbenom razinom i originalnošću: tehnički savršeno sviranje i osebujna umjetnička samostalnost mladog violončelista učinili su ga predodređenim za solističku karijeru. Od tada je nastupao u Moskvi, Sankt Peterburgu, Kijevu, Rigi i drugim gradovima SSSR-a, poznatim po svojoj otvorenoj ljubavi prema glazbi. Uspješnim turnejama po europskim zemljama bio je poznat i široj publici izvan Sovjetskog Saveza. Nastupao je s dirigentima kao što su M. Rostropovich, R. Reuter, W. Nelson, W. Sinaisky, O. Kosushi... Partneri u komornim koncertima bili su mu L. Lissovaya, A. Nasekin, Dang Thay Schon, I. Shukov, G. Zislin, D. Sitkovetsky, S. Rudiakov, G. Končar i mnogi drugi. Uz karijeru violončelista, David Grigorian ovdje brine io glazbenom podmlatku kao pravi Rostropovičev učenik. Već u Sovjetskom Savezu imao je razne profesorske dužnosti u Moskvi, Gorkom i Novosibirsku. U Njemačkoj je predavao violončelo na Glazbenom sveučilištu Saarland u Saarbrückenu. Osim toga, podučava i promovira nadarene mlade glazbenike, te vodi međunarodne majstorske tečajeve u nekoliko istočnoeuropskih zemalja te u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Austriji, Hrvatskoj i Njemačkoj. David Grigorian je, poput Mstislava Rostropoviča, izvanredno sposoban glazbeni učitelj i glazbenik prvorazrednih umjetničkih vrijednosti. David Grigorian oženjen je koncertnom pijanisticom Ludmilom Lissowaja. Godine 1994. s obitelji seli u München. Čvrsta prijateljstva povezuju ga s Davidom Geringasom, Elizabeth Leonskaya, Zaharom Bronnom, Mayom Plisetskaya i Rodionom Shchedrinom. Izraz njegove umjetničke osobnosti je, primjerice, njegova interpretacija Waxmannove Carmen Fantasy (adaptacija za violinista Jaschu Heifetza) u kojoj svira violinsku dionicu na svom violončelu. Također je poznat po prilično originalnoj interpretaciji Mendelssohnove Lieder ohne Worte i obradi Šostakovičeve Violasonate, koju izvodi u verziji za violončelo i klavir zajedno sa suprugom Ludmilom Lissovajom. Unatoč svoj vještini i tehničkoj perfekciji, igra Davida Grigoriana sačuvala je umjetničke kvalitete koje su ga oduvijek karakterizirale: živost, individualnost i jedinstvenost.

‍